Horor story

U mračnom kutku grada, među sjenama napuštenih skladišta, parkiran je stajao noviji Audi – sjajnog izgleda, besprijekorne karoserije. Na prvi pogled, savršen. No čim bi otvorio vrata, naišao bi na nešto jezivo – miris dima cigareta, gust, težak, kao da je bio utkan u svaku poru unutrašnjosti.

Vlasnik je rekao: "Pokušavali su ga čistiti... ali miris se uvijek vraća." Ljudi su ga već zvali "Kočija duhova" – jer nitko nije uspio istjerati taj zlokobni miris.

Naš tim je preuzeo zadatak. Auto je izgledao savršeno, ali unutra je bio neprijateljski teritorij – nevidljiv, ali prisutan. Krenuli smo s dubinskim kemijskim čišćenjem – sjedala, obloge, ventilacija, svaki skroviti kutak. Zatim je došao red na parni čistač, koji je prodro tamo gdje krpe ne mogu.

I za kraj – ozon generator. Ubrizgao je zadnji udarac u zrak, neutralizirajući svaki trag stare navike.

Kad smo završili, auto je bio tih. Miris – nestao. Kao da nikad nije ni postojao. Ali ponekad, kad netko sjedne unutra... zakune se da je čuo šapat svog imena i osjetio dašak hladnog zraka niz vrat.

Kočija duhova možda više ne smrdi – ali nešto je ostalo s nama.